Da li samo loši ljudi siledžije? Uglavnom, ali i ako su dobri ljudi podstaknuti da se prema drugima loše ophode, nažalost, to je upravo ono što će i učiniti,  često bez kajanja. Nekoliko eksperimenata iz šezdesetih i sedamdesetih godina pokazali su koliko je lako za nekoga u poziciji vlasti da podstakne agresiju grupe, a nekoliko decenija kasnije, još uvek imamo mnogo da naučimo od njih. Šta nam ovi eksperimenti mogu reći o agresivnom ponašanju na radnom mestu gde su ljudi ponižavani  i omalovažavani. Mnogo svakako.

Nakon atentata na Martina Lutera Kinga 1968. učiteljica jedne američke osnovne škole, rezignirana činjenicom da rasizam sa lakoćom opstaje u savremenom društvu, odlučila je da testira kako se zapravo “različitost” uči u ranom dobu, odnosno mladosti. Decu iz jednog odeljenja podelila je u dve grupe na osnovu boje očiju (svetle i tamne). Oni sa tamnim očima nisu tako vredni i pametni kao druga grupa, rekla im je. Kako bi inferiorna  grupa bila dovoljno prepoznatljiva, podelila im je ogrlice u boji njihovih očiju kako ne bi došlo do “greške”.

Rezultat je bio zastrašujuć. Učiteljica je gledala u neverici kako superiorna grupa momentalno počinje da pokazuje neprijateljsko ponašanje prema svima ostalima. Njihov antagonizam se posebno pojačao tokom odmora između časova kada nije bilo nadzora.  Dakle, čim je podela napravljena, superiornija je po osećaju smatrala da inferiorna grupa zaslužuje maltretiranje I ponižavanje. Stvari su došle same od sebe i takvo ponašanje je bilo logično za decu iz superiorne grupe. Sutradan učiteljica je napravila preokret u eksperimentu, zamenivši uloge deci, tako da su oni sa svetlim očima odjednom bili manje vredni I pametni od druge grupe. Mislila je da su deca koja su ovim preokretom bila u povlađenoj ulozi naučila koliko je teško biti omalovažavan i ponižavan i da će biti dovoljno saosećajna da ne urade isto kao i prethodna grupa. Prevarila se.  Oni su sada bili jednako ili čak okrutniji nego prethodna grupa, toliko da je učiteljica morala da prekine eksperiment u jednom trenutku.

Ovaj eksperiment, kasnije ponavljan na isti način ili u drugim formama, je demonstrirao  kako obični i humani ljudi mogu postati sadistički nastrojeni pod određenim okolnostima – okolnostima koje se uglavnom mogu naći u organizovanom okruženju, gde neko ko ima određenu vrstu vlasti i smatra da neko nije poželjan,  sebi za pravo daje da tu individuu ponižava i omalovažava. To je izopačen način iskazivanja određenih stavova.

Mobing obično počinje kao loš međuljudski odnos, ali kroz pritisak, neprestano psihičko maltretiranje, širenje tračeva može da preraste u kolektivan antagonizam ukoliko menadžment želi da se otarasi zaposlenog. Bez obzira na prethodni dobar odnos sa metom mobinga, zaposleni počinju da shvataju da bliskost može da im ugrozi bezbednost posla i neretko se priklanjaju agresivnoj strani. Na taj način sebe žele da zaštite i sebi da obezbede “pozitivne poene” u kolektivu. Velika je zabluda što učesnici u mobingu misle da se na taj način stvara određena vrsta bezbednosti i da su oni na taj način pošteđeni. To se svakom može dogoditi i još jedna od zabluda koja postoji u svesti je da je meta mobinga zaslužila to svojim ponašanjem ili neefikasnošću. Češće je slučaj kao što je I pomenuto, da kolektivni mobbing počinje od pojedinca I kao šumski požar se širi kroz kolektiv.

Mobing se u svetu doživljava kao kolektivna agresija koja veoma negativno utiče na zdravlje I produktivnost zaposlenih.  On predstavlja ogroman stres za pojedinca. Razlog tome je što je zaposleni izdvojen iz grupe na neprijatan način, a u ljudskoj prirodi je potreba da pripadaju. Kada se mobing dogodi pojedinac obično počinje da traži njegove razloge i kao što je i logično počinje od sebe. Takva vrsta introspekcije može vrlo negativno da utiče na zdravlje. Ono što se preporučuje u tim slučajevima je da se problem u sebi ne traži – jer ga nećemo tu naći.

Ukoliko vam se desi da budete žrtva mobinga evo i nekoliko saveta koji vam mogu pomoći:

Uzvratite – ne napadajući  one za koje mislite da učestvuju u mobingu, već budite malo rezervisaniji i distanciraniji. Ne započinjite raspravu. Ne diskutujte o problemu. Uvidećete da ćete polako početi da dobijate kontrolu nad situacijom ponovo. Ukoliko povratite svoje samopouzdanje, oni koji su se okomili na vas uvideće da niste tako bespomoćni i vremenom mobing će utihnuti. Pokušajte!

Neće Vam biti lako da pronađete krivca iza mobinga, ali najčešće je to vaš šef ili neka od osoba koje su na višoj hijerarhijskoj lestvici od vas. Nažalost ne možete očekivati iskren odgovor ukoliko pitate, ovakve osobe su veliki manipulatori. Otvorite oči i uočite igru, ukoliko to radi vama, radiće i drugima.

Na kraju postavlja se jedno pitanje: “Šta da uradim da mobing potpuno prestane ?” Najbolje je samo da sačekate, vreme prolazi kao i mobing. Najvažnije je da cenite i prihvatate sebe čak I ukoliko drugi nemaju takvo mišljenje. Takva vrsta harizme će raspršiti mobing I on će vremenom potpuno nestati.