Znanje stičemo od samog početka života. Razvijamo, dopunjujemo i usavršavamo inovacijama koje se pojavljuju. Veštine su odlika ljudi koje su nastale kao proizvod primene znanja. Mnogi bi se složili da veštine i znanje dolaze i sa iskustvom. Činjenica je da postoji znanje koje se prisvaja prilikom tradicionalnog učenja tokom školovanja, međutim postoji i ono koje se stiče nakon završene škole. Ono što je neoborivo jeste činjenica da je pojedinac vlasnik znanja i da je to jedini kapital koji je nemoguće oduzeti.

Istina je da danas veštine „prodaju“ pojedinca. Veštine su prema nekoj definiciji posledica znanja u kombinaciji sa izvršavanjem aktivnosti.  Veštine su isto tako kapital pojedinca koji je neosporni vlasnik. Veštine prodaje, slušanja, analiziranja, predviđanja, organizacione veštine, jesu upravo neke od ključnih koje utiču na uspeh celokupne organizacije. Međutim veštine su kao i što smo naveli, nezvanična privatna svojina. Usavršavanje veština podrazumeva, osim obuka i treninga, proširivanje znanja. Kada kažemo proširivanje znanja mislimo na učenje o novim metodama i principima koje su se pojavile kao posledica usavršavanja organizovanja celokupne organizacije u cilju postizanja pozitivnih rezultata na što sigurniji način.

Usavršavanje znači da primena veština i znanja već ima neku istoriju događaja. Iskustvo jeste bitna odlika pojedinca koja je danas pri vrhu liste prioriteta karakteristika jednog pojedinca, bilo da jeste ili nije zaposlen. Iskustvo se gradi tokom godina rada. Ne postoji pojedinac koji ima celokupno iskustvo, odnosno koji se susreo sa svim mogućim opcijama prilikom izvršavanja zadataka. Ceni se i uvažava onaj koji ima više iskustva nego neko iz okruženja. Posedovanje iskustva znači da se pojedinac susreo sa nekim od situacija, preprekama u izvršavanju zadataka, što ne znači ništa drugo nego da iza njega postoje ostvareni dobri ili loši rezultati.

Nije utvrđeno tačno vreme kada se kreće sa stvaranjem poslovnog iskustva. Preporučuje se da se ono dešava dok je pojedinac mlad, obzirom da se predpostavlja da ima najviše energije i prostora za primanje novih informacija. Širenje svesti u našem okruženju o sticanju iskustva tokom školovanja ogleda se u organizovanim praksama za učenike srednjih škola, kao i organizovanje stručne prakse za studente na fakultetima. Međutim koliko je vremenski period koji je predviđen za pohađanje prakse u nekoj organizaciji dovoljan, da li učenici i studenti na praksi dobiju potrebne informacije i motivaciju da se zadrže u oblasti u kojoj se školuju jesu upravo dve informacije koje su nedefinisane.

Koliko puta smo se susreli sa frazom “imao sam loše iskustvo”, bilo da smo je upotrebili ili da je imao potrebu neki sagovornik da se požali. Loše iskustvo treba iskoristiti kao bitnu informaciju koja nam može pomoći da sagledamo situaciju iz drugog ugla i na taj način sprečimo da nam se opet dogodi.

Kao i što smo naveli u prethodnom delu teksta iskustvo ne predstavlja ništa drugo nego postojanje istorije izvršavanja aktivnosti koristeći se znanjem i primenjujući veštine koje posedujemo. Danas se u svetu preporučuje da studenti tokom svog školovanja budu aktivni u nekoj organizaciji koja posluje u oblasti koju studiraju. Bilo da je profitna ili neprofitna organizacija, bitni su rezultati koji su ostvareni.

Još jedna vrlo bitna činjenica, koja na žalost oslikava naše okruženje trenutno, jeste da vlada nezaposlenost. Mali broj radnih mesta omogućava poslodavcima da biraju one najbolje, sa iskustvom i diplomom. Dakle, zahtevi koje diktira okruženje moraju biti ispunjeni. Svim studentima se preporučuje da budu aktivni u vannastavnim aktivnostima tokom studiranja i da krenu da traže posao ili praksu pre nego što završe studije. Na taj način stvaraju iskustvo, dopunjuju svoje znanje onim praktičnim, dok u  isto vreme usavršavaju svoje veštine.

Ukoliko ste deo neke organizacije imate ciljeve koje treba dostići. Ponekad zadaci koje je neophodno da se izvrše zahtevaju da se primeni znanje koje niste imali prilike da primenite u dosadašnjem radu. Isto tako svakodnevno se pojavljuju inovacije u različitim oblastima, stoga je neophodno održati korak sa vremenom. Profesionalno usavršavanje, odnosno svest o konstantnom učenju kroz građenje karijere, sve više se širi. Profesionalnim usavršavanjem svaki zaposlen kao ljudski resurs postaje konkurentniji na tržištu rada. Time omogućava da se ustali na radnoj poziciji na kojoj je trenutno, obzirom da se ovakvim pristupom u većini slučajeva poboljšava radni učinak i ostvaruje uspeh prilikom izvršavanja radnih zadataka.

Dakle da zaključimo, osim teoretskog znanja koje se prisvaja prilikom studiranja potrebno je da se nađe način za primenu istog. Studentima se preporučuje da tokom školovanja ostvare ciljeve zarad dobrobiti neke organizacije, kako bi kada završe studije već posedovali iskustvo u poslovnom smislu. Pojedinci koji su zaposleni nikako ne bi smeli da ispuste korak sa razumevanjem i primenom inovacija, što mogu postići i ukoliko se konstanto informišu o novitetima, odnosno profesionalno usavršavaju pohađajući kurseve. Nezaposleni bi trebalo da nađu vezu između onoga što ih zanima i onoga što je potrebno okruženju, prate zahteve na tržištu rada koje izdaju organizacije tokom potražnje za novom radnom snagom.